Nadahnuta istinitim pričama, Žena u bijelom kimonu donosi nam potresnu priču o ženi rastrganoj između svoje kulture i vlastita srca te drugoj ženi koja odlazi na put kako bi saznala pravo značenje riječi dom.

Japan, 1957. godine

Unaprijed dogovoreni brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamura njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Ali, Naoko se zaljubila u američkog mornara, a uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu cijeloj svojoj obitelji. Kad je obitelj saznala da Naoko nosi mornarevo dijete, izopćili su je pa je prisiljena donositi nezamislive odluke čije će posljedice trpjeti budući naraštaji.

Amerika, danas

Dok se skrbi za svojeg oca na umoru, Tori Kovač pronalazi pismo u kojem nalazi nevjerojatno otkriće. Tori kreće na put kako bi saznala istinu, a putovanje je dovodi u udaljeni ribarski grad u Japanu gdje se mora suočiti s demonima prošlosti kako bi pronašla put iskupljenja.

Privatni istražitelj Cormoran Strike u posjetu je obitelji u Cornwallu, kad mu se za pomoć obrati žena čija je majka, Margot Bamborough, nestala u nerazjašnjenim okolnostima 1974. godine.Strike nikad nije rješavao stari slučaj, a pogotovo ne slučaj star četrdeset godina. Ali, iako su šanse za uspjeh vrlo slabe, zaintrigiran je i prihvaća taj izazov – dodajući ga dugom popisu slučajeva na kojima trenutačno radi s Robin Ellacott, partnericom u agenciji. Robin usto prolazi kroz ružan razvod, trpi neželjenu mušku pozornost i bori se s vlastitim osjećajima prema Strikeu. Istražujući Margotin nestanak, Robin i Strike nailaze na paklenski kompleksan slučaj s tragovima koji uključuju tarot-karte, serijskog ubojicu psihopata i svjedoke kojima se ne može u potpunosti vjerovati. I shvaćaju da se čak i desetljećima stari slučajevi mogu pokazati kobnima…

Nakon što je internat koji je vodio njezin otac nepovratno propao, Emma Smallwood odlazi na imanje Ebbington na litici u vjetrovitu Cornwallu gdje će zajedno s ocem privatno poučavati dvojicu od četvorice sinova bogata baroneta. No ubrzo po dolasku počinju se događati tajanstvene stvari. Je li moguće da Emma doista čuje klavir u noći ili joj se pričinja, jer svaki put kad ode u glazbenu sobu, nađe je praznu? I tko li se to noću šulja u njezinu sobu, ostavljajući neobične tragove?

Igra istina ili izazov zvuči baš zabavno, zar ne? Na mobitele svih učenika u školi stiže poziv na igru. O onima koji se ogluše na igru i ne pristanu na izazov otkrivaju se najsramotnije tajne, a oni koji pristanu smiješe se s fotografija na kojima dokazuju da su izazov obavili. Maeve, Knox, Phoebe, Luis, Emma, Jules, Brandon i Sean glavni su likovi ovog napetog romana. Maeve i Phoebe ne žele sudjelovati, ali cijela škola dozna za tajne koje nikako nisu htjele da se otkriju, a pritom nastrada i Knox. U početku su izazovi smiješni i privlače pozornost, a onda netko pogine. Igra naglo prestaje, a Maeve počinje sumnjati kako to sve nije slučajnost, no mora u to uvjeriti i svoje skeptične prijatelje. U strahovito napetoj završnici, u kojoj se ritam ubrzava što se više bližimo kraju, roman se raspliće na potpuno neočekivan i nepredvidljiv način.

Elektra D’Apli?se ima naizgled sve u životu: slavu svjetski poznate manekenke, ljepotu i bogatstvo. No smrt Elektrina oca Pa Salta, tajanstvenog milijardera koji je posvojio šest djevojčica iz različitih dijelova svijeta, poljuljat će njezinu već upitnu samokontrolu. Posve izgubljena, Elektra se okreće alkoholu i drogi. Dok njezini bližnji strahuju za nju, Elektra dobiva pismo potpune neznanke koja tvrdi da joj je baka…Godine 1939. Njujorčanka Cecily Huntley-Morgan odlazi u Keniju zaliječiti slomljeno srce. Vrijeme provodi kod kume, pripadnice zloglasnoga društvenog kruga Doline sreće na obali jezera Naisvashe. Ondje upoznaje Billa Forsythea, zakletoga neženju koji gaji bliske odnose s ponosnim narodom Masai. Rat na pomolu i šokantno otkriće nagnat će Cecily da se preseli u dolinu Wanjohi, gdje je čeka samotan život, sve dok ne upozna mladu domorotkinju i da obećanje koje će joj zauvijek promijeniti život.

Radnja ovoga najzrelijeg i najdubljeg Lewisova djela smještena je u pretkršćansko vrijeme, u barbarsku zemlju Glome u kojoj žive ružna i neugledna kraljevna Orual i njezina voljena mlađa sestra Psiha koju je sebi prisvojio bog Amor, u Glomeu poznat kao bog Sive planine, tajanstvena Crna zvijer koja proždire žrtve. Očajna Orual htjela je spasiti zaljubljenu Psihu pa ju je natjerala da izda Amora. Tako je razorila sestrinu sreću i osudila je na progonstvo. Zbog toga čina Orual je cijeli život patila, desetljećima kriveći nijeme, nepristupačne bogove za svoju odluku i čin. Orual – kao slika svake ljudske duše – na kraju života mora spoznati i priznati vlastite sebične motive i nagone, zavist, podlost i niske strasti, kako bi došla do istinske slike Boga i nadnaravne, čiste ljubavi prema bližnjemu. Ponirući duboko u psihološku karakterizaciju likova, Dok imamo lica briljantan je roman o ljubavi, zavisti, boli, izdaji, gubitku, krivnji i obraćenju.

Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata filmska ekipa snima film. Redatelj želi raditi bez scenarija, a film se snima kronološkim redom, tako da glumci ne mogu ni naslutiti sudbinu svojega lika. Glumci istodobno izmišljaju i žive život svojih likova – ali može li život tih izmišljenih likova postati stvarniji i od same stvarnosti? U čemu je, uostalom, razlika između stvarnih i izmišljenih odnosno fikcionalnih iskustava? Događaji su usredotočeni na muškarca i ženu s lažnim osobnim dokumentima. Iako se ne poznaju, njih se dvoje pristaju vjenčati i pronaći neko sigurno utočište na selu. Strah i želja, slabost i snaga u njihovoj priči idu ruku pod ruku. Kada glumci počnu shvaćati improvizirani život likova koje glume, ti glavni junaci počnu živjeti svoj život. Tomáš i Esther Vorszda počinju zajednički život uz pomoć udovice, gospođe Němcove. No, u priču ulaze i drugi zanimljivi likovi; Jan Vorszda, njegova supruga, Šveđanka Kerstin i njihova kći Gunilla, koja iz Švedske putuje u očev rodni grad te tamo pronalazi svežanj misterioznih pisama. Kako se zamagljuju granice između fikcije i stvarnosti, Tajna policija postaje uvjerena kako je režiser u posjedu informacije koja bi mogla ugroziti nacionalnu sigurnost… Usred svih tih isprepletenih priča stoji grad Olomouc: sve one iz njega izviru i njemu se vraćaju.

Gerda Taro bila je njemačko-židovska ratna reporterka, aktivistkinja, antifašistkinja, umjetnica i inovatorica koja je, sa svojim partnerom, Mađarem Andréom Friedmannom, činila drugu polovicu slavnog Roberta Cape, jednog od najslavnijih ratnih i političkih fotoreportera dvadesetoga stoljeća. Poginula je na ratnom zadatku za vrijeme Španjolskog građanskog rata i na taj tragični način postala prva fotoreporterka ubijena na bojnom polju. Prvi je kolovoza 1937. godine. Gerda Taro napunila bi taj dan dvadeset sedam godina. Umjesto toga, održan je njen sprovod. Tužnu procesiju predvodi Friedmann, koji će sam nastaviti raditi kao Robert Capa, muškarac koji je Taro naučio koristiti se Leicom. Zajedno su bilježili zločine fašista u Španjolskom građanskom ratu. Tu su i ostali koji su obilježili njen prerano okončani život; Ruth Cerf, njena stara prijateljica iz Leipziga, s kojom je pobjegla u Pariz; bivši ljubavnik Willy Chardack, Georg Kuritzkes, još jedna nekadašnja ljubav i ključna figura u Međunarodnim brigadama. Svaki od njih poznavao je drugačiju Gerdu, onu koja se ponekad radikalno razlikovala od herojske antifašističke figure koju tog vrućeg kolovoškog dana oplakuje mnoštvo.

U neimenovanom gradu neimenovane zemlje neimenovana protagonistica hoda ulicom čitajući knjige. I tako svakog dana, bila kiša ili sunce, pucnjava ili bombardiranje, bili nemiri ili neredi, gradom prolazi udubljena u svijet devetnaestog stoljeća jer s knjigama dvadesetog, zbog averzije prema stoljeću samom, ne želi imati posla. U romanu se konkretni prostorni i vremenski okviri ne spominju, ali pažljivim čitanjem između redaka postaje jasno da se radnja odvija 1970-ih godina u gradu nalik Belfastu za vrijeme Sjevernoirskog sukoba. Kad osamnaestogodišnju čitateljicu spazi četrdesetjednogodišnji oženjeni politički disident i nedvosmisleno izloži svoje namjere, osamnaestogodišnjakinja vrlo brzo iskusi razornu moć trača i strvinarski neumoljivu svijest kolektiva, koji s oduševljenjem napuhuje natruhe nepostojeće priče. Klaustrofobična zajednica toliko uvjerljivo gradi svoj narativ da je čak i majci teško povjerovati u nedužnost kćeri.