“Najopasniji”, a po svemu sudeći i “najbrži filozof Zapada”, Slavoj Žižek, u roku od nekoliko dana napisao je ovu neveliku, ali značajnu knjigu. Žižek niskom sjajnih opservacija ocrtava linije rasjeda i dodira između demokratskog liberalizma i islamskog (kvazi)fundamentalizma. Posebnu je pažnju posvetio ISIS-u i njegovom “konzervativno modernizacijskom” i neprikriveno opscenom i spektakularno-brutalnom državnom projektu.

 

 

Ne bi li fundamentalizmu ušao u korijene Žižek komentira mišljenja nekolicine muslimanskih filozofa i teologa i upušta se u svojevrsnu psihoanalizu religije, ali i onoga što je potisnuto van njezina kanona. Njegov uvid u “arhivu” islama jest zapravo uvid u “tajne povijesti traumatskih fantazija koje se prenose ‘između redaka’, kroz nedostatke i iskrivljavanja eksplicitne simboličke tradicije”. Posebno analizirajući u lacanovskoj brazdi ulogu žene kao bolne točke u islamskom univerzalizmu, u prvom redu kroz priču o Hagari, paralelizirajući elemente Kur’ana, Biblije i Talmuda, Žižek nudi nov pogled na drevne tekstove i iz njih proizišle, religijske i civilizacijske prakse.