Previše sam ih voljela i mislila sam da me ljubav prema njima sprečava da budem što jesam.

Upravo ste se ukrcali na let za New York. U avionu su još sto četrdeset tri putnika. Ono što ne znate jest da je trideset minuta prije leta oteta obitelj vašeg pilota. Da bi njegova obitelj živjela, svi u avionu moraju umrijeti. Obitelj će preživjeti samo ako pilot slijedi naredbe otmičara i sruši avion. Uživajte u letu.

Ethan McQuarry mladi je svjetioničar na malenome otoku, stjenovitoj izbočini na krajnjemu istoku otoka Cape Breton u Atlantskome oceanu. Živi sam, bez obitelji, smatrajući sebe tihim i budnim čuvarom koji iz godine u godinu odvažno i nadasve odgovorno obavlja svoju dužnost.

Prekrasno ispričana topla i iskrena blagdanska priča o ljubavi i nadi. Imogen Tolliman nikad nije upoznala majku. Odrasla je s ocem, a nakon njegove iznenadne smrti brigu o Immi preuzeo je njezin djed Tollie, koji živi u starinskoj kamenoj kući u Aysburyju, malenom pitoresknom mjestu na jugozapadu Engleske. Iako već u poznim godinama, Tollie je jedan od aktivnih organizatora Božićne plovidbe s Djedicom – blagdanskog putovanja riječnim kanalom koje već godinama pred sam Božić oduševljava djecu i odrasle iz cijeloga kraja. Odrastajući s Tolliejem u Aysburyju, Immi počinje sve više cijeniti ljude i zajednicu među kojima ima sreću živjeti. Kada je Immi upoznala Graya Adamsa, odmah je shvatila da je to muškarac njezina života. Njihova veza postaje sve ozbiljnija, stoga su odlučili blagdane provesti zajedno i uljepšati ih zarukama u krugu obitelji i nekoliko najbližih osoba. Trebao bi to biti njihov Božić za pamćenje. No kako se bliži dan proslave, lagan sniježak pretvara se u mećavu koja zamete cijeli kraj dubokim snijegom, zbog čega bi se njihov san o nezaboravnom Božiću mogao pretvoriti u dan koji će pamtiti cijeli život, ali, nažalost, uglavnom po lošemu.

Napet i psihološki mučan roman o djevojci koja uspije pobjeći iz okrutnog zatočeništva u roditeljskom domu. No može li se tajnama koje izviru iz prošlosti uistinu umaknuti… Lex Gracie, najstarije dijete u obitelji, bježi iz Kuće strave i tako spašava sebe, braću i sestre. U godinama oporavka od psihološke traume i tjelesnog zlostavljanja, Djevojčica A – kako su je prozvali nakon bijega – ne želi razmišljati o roditeljima. Nakon majčine smrti u zatvoru, međutim, više ne može bježati od prošlosti. Naslijeđenu obiteljsku kuću Lex želi pretvoriti u društveni dom, ali najprije se mora suočiti s braćom i sestrama – i s tajnama iz djetinjstva koje tek sada otkriva. Ono što počinje kao priča o bijegu i preživljavanju postaje uzbudljiva psihološka obiteljska priča o odnosima braće i sestara – o tajnama koje skrivaju od sebe i jedni od drugih. Dok ih Lex nagovara na prenamjenu obiteljskog doma, otkriva tko je od njih ostao zarobljenik obiteljske mitologije a tko se doista oslobodio.

Sedamnaestogodišnja Kiva Meridan posljednjih je deset godina provela boreći se za opstanak u zloglasnom zatvoru smrti, Zalindovu, radeći kao zatvorska vidarica. Kad zarobe Tildu, kraljicu pobunjenika, Kivin je zadatak smrtno bolesnu ženu održati na životu dovoljno dugo da se može podvrgnuti Suđenju kušnjom: nizu elementalnih izazova dodijeljenih najopasnijim zločincima. A zatim, neočekivano, stiže šifrirana poruka Kivine obitelji: Ne dopusti da umre. Dolazimo. Svjesna da će suđenja ubiti bolesnu kraljicu, Kiva riskira svoj život preuzimanjem njezine kazne. Ako uspije, i ona i kraljica bit će slobodne. No nitko nikad nije preživio. Uz neizlječivu epidemiju koja je poharala Zalindov, tajanstvenog novog zatvorenika i zahuktavanje pobune u zatvoru, Kiva se ne može oteti dojmu da su njezine kušnje tek počele.

Kad se rodiš u maloj balkanskoj državi, namjesto srebrne žličice dobiješ gensko naslijeđe, recimo, kako ga je opisao Jens Bjorneboe u Povijesti bestijalnosti, oš-neš. Oštete te i prije nego što stasaš da uzmogneš, ne braniti se, nego nositi se s tim.

Neke od onih šugavih balkanskih ratnih godina, mlada Crnogorka u nevolji pobjegne iz zloglasnog kraja i, sretnim spletom okolnosti i svojih poželjnih osobina, nastani se u središtu Londona. Njezin otmjeni, šarmantni, uglađeni, znatno stariji i, tja, bogati muž, gospodin Black, divan je, sve dok nije… Imaju i tinejdžericu u pobuni, ponajviše protiv majke.

A ta mati, na pragu četrdesete, ulazi u rat s demonima iz vlastite prošlosti, s ponovnim pisanjem svoje „povijesti bestijalnosti”. Doduše, treba joj i strasti, uzbuđenja, pustolovina – pa što je snila… Malo se „muvala” s londonskom umjetničkom zvijezdom, malo sa zemljakom, romantičnim grubijanom meka srca (sic!) koji se bavi sumnjivo tajanstvenim poslom. Ispalo je da nije naučila poslovice predaka, kao npr.: tko s djecom liježe… tko s vragom tikve sadi...

I šta će tad gđa Black: „Nemaš muda ni za sreću ni za nesreću. Ni za siromaštvo, ni bogatstvo. Sada si ‘nešto između’, ono najgore. To te sad ždere jer godine prolaze i nećeš još dugo biti tako slatka, izgubit ćeš i tu osobinu. Biti slatka. Kakva glupost. Moraš odlučiti: što i gdje biti nakon slatkoće?”

U gradiću na rubu Češke kirurg Hynek Grábl profesionalno i vješto obavlja svoj posao u lokalnoj klinici. Zajednica ga poštuje, susjedi veličaju, a većina kolega prezire. Kod kuće ga pak s negodovanjem dočekuju nepovjerljiva žena, koju nikako ne uspijeva usrećiti, i dvoje tinejdžera, čijim se izazovnim odgojem ne stiže baviti. Unatoč problemima on uspijeva održati ravnotežu na svim planovima – sve dok mu se nad život ne nadvije sjena dobro čuvane tajne iz prošlosti, kada je slovio kao ugledni liječnik u glavnome gradu. Stiješnjen i pod pritiskom, kirurg se strmoglavljuje u spiralu pogrešnih odabira, s razornim posljedicama.

Ovo je priča o iračkom izbjeglici. Zove se Samir Karim, ali to nije važno jer to nije njegovo pravo ime. Rođen je 1. srpnja, ali to nije njegov pravi rođendan. Živi u nizozemskome centru za tražitelje azila, ali ni to nije važno, jer svi su prihvatni centri isti. Ili nisu? Samir Karim upoznat će vas s pet stotina imigranata koji čekaju da im nizozemske vlasti dadu dozvolu boravka. Dok je ne dobiju, ne smiju raditi. Ne smiju se školovati. I ne smiju izostati s jutarnjeg prijavka. Neki čekaju tri, neki sedam, neki šesnaest godina; neki su u međuvremenu ondje umrli, a neki se rodili. Nitko od njih ne zna koliko će čekanje još trajati, ni kako ga skratiti. I premda su vrata centra otvorena, vanjski je svijet za njih zatvoren.

U središtu radnje pojava je epidemije apatije u istočnim dijelovima Hrvatske, tzv. pasivnim krajevima. Službene institucije države osnivaju zavod koji bi trebao znanstveno i terapeutski odgovoriti na tu masovnu društveno-medicinsku krizu nastalu višedesetljetnom političkom nebrigom. Ali, kako to obično biva ondje gdje vlada brak nezdrave ambicije i nesposobnosti, pridjevke „znanstveno” i „terapeutski” zamjenjuje „represivno” i „birokratski”...
Autor se majstorski koristi humorom i groteskom kako bi ukazao na sav apsurd domaće stvarnosti koja pojedince osuđene na „nemogućnost djelovanja” dovodi do ruba.