Guylain Vignolles živi na rubu egzistencije. Radi posao koji ne voli, šef mu je vrlo neugodna osoba, a jedini znak života koji vidi zlatna je ribica koju hrani svake večeri kad se vrati s posla. Guylain radi na stroju koji reciklira stari papir, najčešće knjige. Pokušavajući knjigama spasiti dostojanstvo Guylain čuva preživjele stranice i bez obzira na formu i sadržaj čita ih naglas ljudima sličnim sebi koji putuju istim jutarnjim vlakom. No kad u vlaku pronađe zaboravljen i neobičan dnevnik žene izgubljene u svijetu baš kao i on započet će novo, drugačije i uzbudljivije putovanje nego li su to ona njegova svakoga jutra.