Prvi dio knjige Čovjek je čovjeku virus, Renate Salecl, vodeće slovenske filozofkinje i sociologinje s međunarodnim ugledom, zbirka je eseja koju čine skupljene i prerađene kolumne koje je autorica u posljednjih nekoliko godina objavljivala u subotnjem prilogu novina Delo te ih objavila pod nazivom Trčanje na mjestu. U njemu se proučava što se događa s pojedincem u neoliberalnom svijetu, koji ga novi psihološki simptomi muče, kako shvaća svoj život, kakav odnos ima prema društvu oko sebe, kako doživljava rad, ljubav, roditeljstvo i kako razmišlja o budućnosti. Kamo idemo kao društvo i kao pojedinci, pred kojim problemima zatvaramo oči i zašto razvoj često izgleda kao trčanje na mjestu samo su neke od tema koje se pritom obrađuju. Drugi dio knjige, koji je prijevod djela Čovjek je čovjeku virus, govori o promjenama koje pandemija koronavirusa donosi u naše živote, baveći se odnosom prema zdravlju, autoritetima, kontroli, (ne) jednakosti, boli i prije svega negativnim emocijama. Esejistička i zgusnuta razmišljanja o promjenama u društvu zbog pojave koronavirusa razmatraju što pandemija znači kao poluga za društvo. Zašto je zatvaranje kao dio borbe protiv virusa rezultiralo i autoritarnim političkim stajalištima, vojnim diskursom i ratom riječima, zašto pandemija u nekim slučajevima uzrokuje ponašanje s elementima terorizma, koji je uzrok masovne fascinacije toaletnim papirom, kako su nam automobili postali novi kavezi, zašto i po kojim kriterijima neki životi imaju veće, a drugi manje vrijednosti, samo su neke od tema koje se obrađuju u drugom dijelu ove fascinantne knjige. Pritom se pokušava dati odgovor na goruće pitanje naših dana; može li pobuna protiv rastuće nejednakosti u doba korone dovesti do radikalnih društvenih promjena i može li cijela kriza pomoći u poboljšanju zabrinjavajuće ekološke situacije.