Suvremeni način života danas nam u svom ekstremu omogućuje da hodamo samo kad to želimo, ali stvoreni smo da hodamo često i puno. No čak i ako volimo hodati, nerijetko zapnemo u rutini: hodamo uvijek istim stazama, na isti način, u isto doba dana, s istim ljudima, ne razmišljajući o svojem okolišu. Možda tako uživamo u fizičkim dobrobitima hodanja no lišavamo se velikog dijela radosti koje nam ono može donijeti. Možemo li ponovno otkriti užitak, tajanstvenost, čudesnost i ushit hodanja?