Roman Osmijeh kozleta jednog od najboljih suvremenih pisaca Davida Grossmana napisan je iz perspektive četiriju glavnih likova od kojih svaki skriva mračnu tajnu. Pripovijedajući o sebi, Šoš, Uri, Kacman i Hilmi pletu gustu i napetu priču o izdaji i krivnji, ljubavi, ljubomori i prijateljstvu, ratu i miru, o tankoj liniji između života i priča te o nadi koja uporno klija i na mjestima koja su svi zaboravili. Napisan poput labirinta, Osmijeh kozleta čitatelje mami u duboki emocionalni bezdan u kojem se glavni likovi usred izraelsko-palestinskog sukoba pokušavaju izboriti za normalan život.

George Barton Dawes je postao broj onog trenutka kada je velika korporacija kupila tvrtku za koju je radio. Zatim mu je vlada rekla da mora napustitit dom koji je gradio cijeli život kako bi se sagradila obilaznica… No George ima neke druge ideje, koje stvaraju jaz u njegovom braku, mijenjaju njegove odnose sa prijateljima… Jedan vrlo uporan glas u Georgeovoj glavi mu ponavlja da će, prije ili kasnije, nezaustavljivi napredak naići na zid – Odlučnost Georgea Bartona Dawesa. A taj bi sudar mogao biti vrlo eksplozivan…

Jesmo li mi ljudi najotpornija bića na svijetu ili na ovome planetu postoje vrste mnogo opasnije i prilagodljivije od nas? Jesmo li onečistili Zemlju toliko da je nepovratno uništena? Mogu li naši postupci dovesti do kraja našeg i početka novog života?

Svatko u našem gradu ima priču, ali ne pripovijeda je sam. Pripovjedač ovdje ima tisuću očiju, tisuću ušiju i petsto pera koja neprestano bilježe.

U ime ljubavi ona će učiniti sve. Kuhat će mu, čistiti, prati, podnositi njegovu bivšu djevojku, trpjeti kritike i poniženja, hladnoću i udaljavanje. Čekati ga da joj se vrati kad je napusti. Pridobiti ga svojom pokornošću i obožavanjem. Postat će sve ono što on želi i polako brisati sebe. Sve dok se najednom ne probudi…

Sladak okus grožđa, opojan miris cvijeća…

Roman „Stakleni dječak“ Zanyara Adamija potresna je priča o prvih jedanaest godina života kurdskog dječaka koji je prisiljen iz Irana pobjeći u Irak s bakom i djedom dok mu roditelji sudjeluju u revoluciji. Nedugo zatim ga, nakon niza bombardiranja koja pogađaju irački Kurdistan, samog ukrcavaju na avion za Švedsku, gdje završava u udomiteljskoj obitelji i svakog se dana nada ponovnom ujedinjenju s roditeljima i ostatkom obitelji. Zanyar Adami ispleo je nevjerojatno tešku i emocionalnu priču koja progovara o užasima s kojima se suočavaju djeca iz područja pogođenih ratom, ispričana iz dječje perspektive. Glavni junak dječak je, i pratimo njegovu priču od rođenja pa do njegove dvanaeste godine, kada se napokon uspije skrasiti u Švedskoj. U tom periodu proživljava spektar emocija koji bi nekome, kako autor kaže, „dostajao za cijeli život“. U sjajnom prijevodu Lane Momirski, „Stakleni dječak“ prvo je književno djelo Zanyara Adamija, koji se već proslavio kao redatelj, a kritika je vrlo pozitivno ocijenila i njegov ulazak u književnost.

Svijet i grad, djevojka i mladić – sve je u ono doba imalo dvije strane, sljubljene, ali svjetovima daleko jedna od druge.

Bio je to jedan od najdirljivijih prizora dvadesetog stoljeća: dvojica dječaka, dvojica prinčeva, koračaju za majčinim lijesom, dok ih cijeli svijet promatra s tugom i užasom. Tijekom ispraćaja princeze Diane na posljednji počinak milijarde su se ljudi pitale o čemu razmišljaju i kako se osjećaju prinčevi William i Harry – i kako će se njihovi životi odvijati od toga trenutka nadalje.

Sally Diamond ne može shvatiti što je tako neobično u tome što je učinila.